Sve je počelo prije pet godina odom Plesu, zajedničkim eksperimentom proizašlim iz pitanja kako učiti iz plesa radije nego kako učiti plesati ili kako biti svoj. Ti ludi, čudni, queer, idiosinkratski plesni stilovi razvijali su se kroz rad s fizičkom prisutnošću, kinestetskim upisivanjem u vrijeme i prostor kao u materiju, u zajedničko energetsko polje, u dinamički teritorij i mjesto u kojem je stalna promjena dinamike moguća.
Ovoga puta, povod je šezdeseta obljetnica Studija za suvremeni ples. U ovom međugeneracijskom eksperimentu, sedam plesača kroz rad s tijelom, fizičkom prisutnošću i sa strašću za plesom neizbježno stvaraju nove implikacije: njihov plesopis postaje sila koja preispituje bezgranično polje normalizacije.